Piše TiFo
Zima je bila moje najdraže godišnje doba. Bila je, a sada se oko toga premišljam. Zima za koju sam se, prije nekoliko godina, odlučio da mi je puno draža od jeseni, ljeta i proljeća, je sada prošlost. Razlog za to je onaj koji vam vjerojatno već izlazi na uši, a zove se globalno zatopljenje. Ono je uzrokovano ozonskim rupama koje su, pak, uzrokovane ispuštanjem štetnih plinova u atmosferu što mi, ljudi postižemo na oko bezbroj načina.
Današnje, „moderne“, mlake zime se meni nikako ne sviđaju, a vjerojatno niti većini druge djece jer uglavnom spuštaju temperaturu zraka blizu 0°C, ali ju ipak ne prelaze. To jest; prije svakog izlaska treba se dobro zabundati jer je vani dosta hladno, ali ipak, nedovoljno hladno za dolazak slavnog pravitelja zimske zabave; snijega. To je kao da nas te zime zadirkuju, vuku za nos; mi smo ih brižno dočekivali u svakojakim krznima i rukavicama, a one su nam, iz izrazito neslane šale, oduzele pravo na snijeg, na zimske radosti.
Uvjeren sam da bi intenzitet današnjih zima, da svijetom trenutno ne vlada pandemija, natjerao brojne obitelji na privremenu migraciju u hladnije, pa tako i zabavnije krajeve. Te migracije nisu potrebne ako bi kod nas palo barem malo snijega jer je samo par centimetara snijega već dovoljno za veliku većinu zimskih radosti. Tek bi za pravljenje zbunjujućih snježnih labirinata, tajnih snježnih baza ili ogromnih smiješećih snjegovića bilo poželjnije na raspolaganju imati sloj snijega od pokojeg metra.
Snijeg jednog metra visine u Zagrebu? Je li to uopće moguće? Je. Prema pričama moje učiteljice nižih razreda i mojih roditelja, u prošlom je tisućljeću, odnosno prije oko 21 godinu, toliko snijega i napadalo. Prema njihovim lovačkim pričama, neki su se kroz novonapadali snijeg metra visine do škole morali probijati lopatom, a manjima bi u tome pomagali njihovi roditelji. Zbog toga, i zbog drugih razloga, većina odraslih u prošlosti i sadašnjosti ne voli snijeg. Mnogi odrasli snijeg vide samo kao nepoželjni bijeli pokrivač koji moraju očistiti iz svog dvorišta i, zašto ne, baciti u susjedovo. Ako ujutro odrasli budu zatečeni snijegom, a nemaju garažu, znaju da imaju vrlo malo vremena da skinu taj problematični pokrivač ako ne žele zakasniti na posao. Najčešće je, srećom, dovoljno očistiti snijeg samo s vjetrobranskog stakla i retrovizora prije nego li se može stisnuti gas bez kasnijeg, nasumičnog izletanja s ceste. Otprilike razumijem zašto li su mnogim odraslima draže ove današnje, mlake zime.
Vjerojatno sam se odlučio, samo za sad, da mije najdraže godišnje doba jesen, godišnje doba bez sparina i komaraca, ali i bez zabundavanja i predugih noći. Svejedno, ako temperatura ikad padne ispod 0°C na barem par dana te je popraćena padanjem pahulja, imam se pravo predomisliti.
Comments