Piše TiFo
U modernom dobu, pojam holokaust (grčki ὁλόϰαυστον: potpuno spaljen) označava sustavno uništenje Židova u razdoblju nacizma (1933.–1945.g.). Nacizam (puni naziv: nacionalsocijalizam) je politička njemačka radnička stranka čiju je ideologiju izložio Adolf Hitler u svom književnom djelu „Moja borba“ kao posebni oblik fašizma nastao nakon prvog svjetskog rata 1933.g..
Nakon velikog širenja nacizma Židovi su bili izloženi diskriminaciji, a njihove su tvrtke i trgovine propadale te su bili otpuštani iz mnogobrojnih javnih službi. Nürnberškim zakonima iz 1935.g. Židovi su ostali bez građanskih prava te su bili proganjani, fizički zlostavljani i zatvarani. Zlostavljanje se dodatno pogoršalo nakon „Kristalne noći“ (njemački: Kristallnacht). To je bilo dvodnevno okrutno Nacističko nasilje protiv Židova i njihove imovine 1938.g. kada je ubijen 91 Židov, tisuće ih je ranjeno, oko 7500 trgovina u židovskom vlasništvu je oštećeno, više od sto sinagoga zapaljeno i uništeno, a oko 25 000 Židova zatvoreno. Židovima je od tada bio zabranjen boravak na javnim mjestima (parkovi, knjižnice, muzeji), morali su su preseliti u posebne dijelove gradova (zvane geta), a njihova djeca nisu smjela pohađati javne škole.
Od 1941.g. započela je treća faza nacističkog postupanja prema Židovima – faza sustavnoga masovnog istrjebljenja kada se po naredbi Adolfa Hitlera pripremalo provođenje plana o „konačnom rješenju židovskoga pitanja“. Zatim je 1942. organiziran sustav koncentracijskih logora s plinskim komorama, a prvi takav logor otvorio je jedan od glavnih organizatora Holokausta; Heinrich Luitpold Himmler u Dachauu. U početku su to bili posebni logori za političke protivnike, no s porastom broja zatočenih pretvarali su se u prisilne radne logore uglavnom Židova. Za razliku od zatvora, u koncentracijskim logorima su smješteni zatočenici prema pripadnosti određenoj skupini po izvanrednom ovlaštenju policijskih i vojnih snaga na neodređeno vrijeme. To su područja ograđena žicom (često s električnim nabojem) te s gustom mrežom stražarnica gdje se zatočenici preko volje odriču svih osobnih prava.
U Njemačkim nacističkim koncentracijskim logorima stradalo je oko 100 000 zatočenika te je do proljeća 1945. na području pod njemačkom vlašću izgrađeno 22 velikih koncentracijskih logora i 1202 pridruženih vanjskih (radnih) logora. Zatočenici su u logorima radili kao robovska radna snaga u ratnoj industriji (gdje se proizvodio i ciklon-B, plin korišten u plinskim komorama samog ubijanja) koji su svoje pogone podizali u blizini koncentracijskih logora. Izgladnjivani i zlostavljani logoraši (uglavnom Židovi) masovno su umirali od bolesti i iznemoglosti, a na mnogima su obavljani i medicinski eksperimenti. Tijekom holokausta stradalo je sveukupno oko 6 milijuna Židova (gotovo dvije trećine ukupnoga broja europskih Židova) te je stradalo i 5 milijuna pripadnika drugih naroda.
Vjeruje se da bi smrt majke Adolfa Hitlera mogla bi biti glavni (ali ne i jedini) uzrok njegove silne mržnje prema Židovima. Ona je bolovala od raka dojke, a liječio je židovski liječnik Eduard Bloch tada uobičajenim lijekom jodoformom. Lijek je imao teške nuspojave pa je Hitlerova majka umrla u strašnim mukama što tada osamnaestogodišnji Hitler liječniku nije mogao oprostiti. Hitler je često od tog dana znao reći kako su Židovi tuberkuloza svijeta (smrtonosna zarazna bolest), a sebe je vidio kao onoga koji će tu bolest izliječiti. Izvor: