Piše Sina
Pozdrav svima! U ovom izdanju Otoktoka očekuje vas intervju sa svima nam poznatom zvijezdom – novinarom Robertom Knjazom! Ako vas zanima kako dolazi do ideja za svoje kreativne emisije, koja je najsmješnija zgoda sa seta, što ga može nasmijati i još mnogo toga, svakako bacite oko na intervju!
1. Kako su izgledali počeci Vaše novinarske karijere?
Televizijom sam se počeo baviti u Dugavama jer smo moj prijatelj Lubina i ja 90-ih godina osnovali dugavljansku kabelsku televiziju s još dva dečka, Kristijanom Dobrovolcem i Dragom Soptom. Na trinaestom katu mog nebodera adrese Hribarov prilaz 6, tamo gdje je antena i zgrada koju vide ljudi iz Sloboštine, imali smo televiziju u jednom sobičku od 9 m2. Tamo je bila montaža, režija i od tuda smo išli uživo i radili svoju televiziju kao što danas rade YouTuberi. Tu našu televiziju mogla je vidjeti samo ekipa u Dugavama.
2. Kako dolazite do ideja za teme Vaših serijala?
Do ideja za teme serijala dolazim tako što uglavnom pokušavam vidjeti što me u tom trenutku zanima. Sva sreća da sam poprilično radoznao pa me svašta zanima, a zapravo je to i savjet svima koji se bave ovim poslom ili bilo kojim drugim poslom - da stvari koje radimo moraju predstavljati neki osobni interes jer samo tako ćemo imati dovoljno energije, ljubavi i entuzijazma da projekt izguramo do kraja.
3. Kako pronalazite sugovornike u Vašim emisijama? Kako odabirete suradnike koji rade s Vama?
Na svakoj emisiji radi 20-ak ljudi. Jedan dio tih ljudi su istraživači, točnije istraživačice, i onda se s njima dogovorim da mi nađu stručnjake za npr. vjevericu, Stjepana Radića itd. Onda oni gledaju po internetu tko bi to mogao biti, zovu ljude i onda odlučujemo tko je prava osoba za temu koju pokrivamo . Suradnike koje rade sa mnom odabirem prema tri kriterija. Prvo da su dobri ljudi jer kada nas je dvadeset na jednom projektu bitno je da su svi pozitivni i da svi imaju pozitivnu i vedru energiju. Drugo je da su vrijedni, da imaju radne navike, da im ništa nije teško i treće je da su talentirani za ovo, da imaju neki smisao za televiziju i za ovaj kreativni posao s kojim se bavimo.
4. Na koji ste svoj serijal najponosniji?
To je kao kada oca ili majku pitate koje vam je najdraže dijete, a imaš sedmero djece i sve ih jednako voliš. Tako i ja jednako volim i Mjenjačnicu i Koledžicu i Najveće svjetske fešte i Hrvatske velikane i Osjećaje i Životinje i Klasike narodu, I to je Hrvatska! Puno je bilo serijala koje sam radio u ovih 30 godina na televiziji, sada već 31, ali evo ove koje sam nabrojao su mi nekako najupečatljiviji.
5. Koji Vam je od velikana koje ste obradili najveći uzor? Kojeg najviše volite?
Meni se teško poistovjetiti s povijesnim osobama, oni su živjeli u nekom drugom vremenu, imali su sasvim drugačije poglede na život. Nevjerojatno je da je Starčević živio u kući sa samo 3 stolca, da je Stjepan Radić po deset sati mogao držati govor, da je Meštrović u jednom trenutku bio u romantičnoj vezi s 3-4 ženskice…
Oni su svi velikani Hrvatske ne samo po svojim djelima, nego i po svojim karakterima.
A koga najviše volim?
Pa ne znam, rekao bih da volim Papu Franju, odnosno taj tip ljudi koji jednako voli cijeli svijet. Za Papu Franju i recimo Papu Woytilu nije bitno jesi li crn ili bijel, siromašan ili bogat, visok ili nizak, debeo ili mršav, retardiran ili nisi jer on sve ljude jednako voli. Takvi ljudi bi trebali svima nama biti uzor.
6. Koja Vam je najsmješnija zgoda sa snimanja?
Aaaaaah! Nema najsmješnije zgode sa snimanja jer kada god snimamo dogodi se nešto zabavno i smiješno, s tim da mi snimamo zabavne stvari. Prije dva mjeseca sam snimao vjevericu koja skija po vodi, snimali smo čovjeka koji živi s dva grizlija, gavrane koji govore, jednog gavrana koji je branio svog gazdu tako da je potajno napravio malo koplje i napao sovu. Naše snimanje i općenito ovaj televizijski posao je svakodnevno pun zabavnih i bizarnih dogodovština.
7. Što Vas može nasmijati? Kakav humor volite?
Pa svašta me može nasmijati. Može me nasmijati Željko Pervan. Mogu me nasmijati pokojni Malnar i njegova ekipa iz Noćne more. Mogu me nasmijati Simpsoni. Može me nasmijati Malcom u sredini, Raymond… Sva sreća pa nam je danas puno toga dostupno pa sa svih strana možemo uzimati duhovite stvari. Moram reći da cijenim ljude koji to rade jer najteže je napraviti komediju, odnosno nešto duhovito s obzirom na to da je duhovitost različita, jer ono što je meni smiješno nije možda vama, ili ono što je vama smiješno nije vašoj susjedi itd. Ti ljudi koji uspiju sve nas nasmijati, njima se zaista divim.
8. Što ste željeli kao dječak biti kad odrastete?
Kao dječak sam želio biti pilot vojnog aviona, nekog brzog ludog lovca. Naravno, htio sam biti znanstvenik kao Jacques Cousteau. Htio sam biti nogometaš. Godinama sam trenirao nogomet u NK Zagrebu, NK Zelengaju u Dugavama. Na kraju mi se sve to ujedinilo u televizijskom poslu jer ovdje svaki dan provedeš s drugim zanimanjem i zapravo jedan dan sam s pilotima, drugi dan sam sa smetlarima, treći dan sam sa Maasai plemenom, četvrti dan sam s doktorima. Kroz televizijski posao sam dobio priliku upoznati sva zanimanja iznutra.
9. Koje su Vam najljepše uspomene iz djetinjstva i mladosti?
Pa evo vi ste iz Sloboštine. Ja sam od 3. osnovne do faksa živio u Dugavama. To mi je možda najdraži dio djetinjstva, klupica, veliko društvo. Mi smo imali školu s 2 500 učenika, najveću u Jugoslaviji. Danas su to dvije škole u Dugavama. Zamislite kada smo imali ples u školi, došlo bi oko 1 000 ljudi. Moje najuže društvo je bilo nas 30 kao najbolji prijatelji, a onda ono kada je šire društvo, onda se skupi 100 ljudi. Ja sam išao u f razred, a u našoj generaciji je bilo a, b, c, d, e, f, g, h, I, j, k i l razreda. Mislim da nas je bilo 30-ak u razredu tako da je to bila totalna uživancija, plus to je bilo vrijeme kada nije bilo interneta pa su svi bili vani. Čim bi granulo sunce, ti si izašao van i cijeli kvart je bio vani na klupici. I sve zgodne cure koje su ti se sviđale i svi dečki koji su ti bili frendovi, svi su bili tamo. Znači gotovo cijelo djetinjstvo je bilo jedan veliki tulum.
10. Što je u vrijeme Vašeg odrastanja bilo bolje nego sada?
Više smo se družili osobno, a manje virtualno. A kad se osobno družiš onda uvijek dođu razne dogodovštine. Svašta nam je padalo na pamet, zabavljali smo se na milijun načina. Dobar dio toga uopće nije za novine, ali bilo nam je užasno zabavno jer smo bili uvijek okruženi s 10-ak, 15-ak, 20-ak zabavnih likova.
11. Koji Vam je bio najomiljeniji predmet u školi?
Pa k'o i vama. Sat razredne zajednice i zatim tjelesni. Vjerovali ili ne, nisam volio glazbeni jer nisam neki pjevač i onda ako bi mi se slučajno sviđala neka cura, a uvijek mi se neka sviđala i onda sam morao pred cijelim razredom pjevati pjesmu, zamislite koja bruka, bio sam crven kao papričica, svi su se cerekali i onda su svi moji zavodnički pokušaji pali u vodu. Osim toga, mogu reći da sam bio dobar iz matematike. Čudno, ali istinito.
12. Kada možemo očekivati Vaš sljedeći projekt?
Vrlo skoro. Radimo Životinje 2 u kojem ćemo raditi medvjede, lisice, ježeve, vjeverice, vrane, pčele…
Uglavnom bit će vrlo zabavno. Već smo snimili jedan dobar dio stvari u inozemstvu. To će ići iza Nove godine. Prije toga bih trebao nešto snimati s hrvatskim nogometašima – Vatrenima. Bit će puno projekata, dobar dio za HTV, nešto i na YouTube kanalu. Pozivam vas da posjetite Knjaz TV YouTube kanal. Ima mojih starih emisija, a uskoro će biti i ovih koje tek radimo.
Za kraj mladima poručuje:
Budite dobri u školi, uživajte sa svojim prijateljima, uživajte u životu i probajte biti na ponos i svojim roditeljima i svima oko sebe. Pusa velika i podrška.