Plitvička jezera

U ovom broju, u rubrici „Ljepote Hrvatske“, predstavit ćemo Vam naš izlet na Plitvice. Kako većina učenika od početka pandemije nije imala prilike otići na školski izlet, naši razrednici odlučili su osmaše konačno povesti negdje izvan učionice – na Plitvička jezera.

Krenuli smo u 8:00 sati, oboružani svom opremom potrebnom za odlazak u ličku divljinu. Naravno, išli smo lijepim autobusom na kat. A kako bi autobus ostao tako uredan do kad stignemo natrag, naši profesori odlučili su da se sve stvari ostavljaju u prtljažniku. Naravno da to pojedince nije spriječilo da u autobus „prokrijumčare“ bežični zvučnik i gomilu grickalica. Možete i sami pretpostaviti kako je izgledao ostatak putovanja, o drijemanju se moglo samo maštati. Nakon otprilike dva i pol sata vožnje, stigli smo do ulaza u Nacionalni park. Slijedilo je vrijeme za doručkovanje, a poslije početak obilaska. Kada smo stigli do Plitvica svi smo bili gladni i žedni te željni druženja pa smo zato imali pauzu kod Ulaza 1 u nacionalni park. Punih trbuha i s puno dobre volje krenuli smo u obilazak, ali nismo stigli daleko jer prvo je na karti trebalo vidjeti gdje idemo. Kada smo konačno krenuli uputili smo se do Velikog slapa najveće atrakcije na Plitvičkim jezerima, nakon što smo se nadivili i sve uslikali krenuli smo dalje pored Donjih jezera, već nakon par minuta neki su se krenuli žaliti da ih bole noge, no svi smo nastavili dalje dok nismo stigli do stajališta broda. Tamo smo imali pauzu od 1 h i iskoristili smo ju najbolje što smo mogli, jeli smo i pili, kartali, razgovarali, loptali se, a neki su i zapjevali. Poslije pauze sjeli smo na brodić koji nas je odvezao na drugi kraj Kozjaka, najvećeg plitvičkog jezera. Na drugoj strani smo se kratko prošetali do stanice vlakića (koji i nije baš vlakić) te nas je on vozio 10 min.

Pri povratku prema ulazu u Nacionalni park Plitvička jezera, razrednica nam se ponudila slikati nas, Otoktokovce, ispred najvećeg slapa Plitvičkih jezera samo za slučaj da tu sliku poželimo objaviti na Otoktoku te tako razotkriti naše, za sad dobro skrivene identitete. Razrednica nas je za svaki slučaj slikala više puta pa smo i ona i mi bili poprilično koncentrirani na slikanje. Zbog koncentriranja oko tako važne stvari nismo primijetili da je vodičica izleta i grupe produžila dalje. Nakon otprilike pet minuta, kad smo završili s poziranjem, konačno smo shvatili da nas je grupa napustila, ali smo ipak bili koliko-toliko mirni jer je s nama ostala naša razrednica koja je, srećom, imala broj mobitela vodičice izleta. Tako je zatim razrednica telefonirala s vodičicom i slušala njene upute o tome kako se vratiti do odmorišta. Prema uputama vodičice i/ili vodstvu naše razrednice trebali smo na raskrižju skrenuti lijevo na stazu uz jezera i slapove što nam je nekako bio i logičan izbor. Nakon što je razrednica vodičici opisivala naše okružje i drugo raskrižje puta, vodičica je shvatila da smo na prethodnom raskrižju pogrešno skrenuli. Nama je Otoktokovcima pa i našoj razrednici činjenica da smo krivo skrenuli bila neshvatljiva jer je na drugoj, desnoj strani tog raskrižja bio zemljani puteljak kroz šumu, ali je ipak, prema vodičici, to bio pravi put. Taj pravi put, koji smo promašili, bio je dosta staze iza nas pa nam je bila velika sreća što se nismo morali vraćati njome, već smo se samo trebali priključiti na njega odgovarajućim skretanjem na drugom raskrižju. Skretanjem na drugom raskrižju, vratili smo se na put predviđen za početak obilaska Plitvičkih jezera za kojeg smo se uspjeli sjetiti da je to put kojim smo i mi kročili na početku izleta. Pomalo ushićeno, a s druge strane, i pomalo sjetno što odlazimo, išli smo prema ulazu. Tamo smo se priključili grupi na završno pijenje i jedenje ponesenoga prije nego li je došlo vrijeme za povratak u autobus. Kasnije su neki od nas Otoktokovaca shvatili da smo zaostajanjem za grupom dobili još mali dodatak vremena za razgledavanje dijela nacionalnog parka kojeg ostatak grupe nije niti obišao. Nakon što smo napokon pronašli ostatak ekipe, počele su pripreme za povratak. Nevjerojatno, ali i za to se treba pripremiti. WC, Dramine, voda…, a neki su i nakon cijelog dana usputnog klopanja još uvijek bili gladni pa je valjalo još nešto prigrist. Kako smo već na početku rekli, ruksaci su bili daleko od nas pa su neki trebali pripremiti što će prokrijumčariti u bus. Nakon obavljenih priprema, zauzeli smo svoje pozicije u busu. Na gornjem katu, gdje profesori nisu zauzeli svoje pozicije, ubrzo je počeo tulum. Glasovi glavnih aktera (koje nećemo imenovati 😊) su se orili autobusom. Odabir DJ-a nije baš bio po svačijem ukusu, ali neki su se u potpunosti pronašli u toj top – listi. Iako smo bili jako umorni, spavanje nije bila opcija. Pospani su se eventualno mogli spustiti na donji kat, ali ipak nitko nije htio propustiti ovakav nezaboravan show. Svjetla Zagreba su se nevjerojatno brzo ukazala, kao da su Plitvice u susjedstvu. Pogled na grad odmah je prizvao misli na školske obaveze i sutrašnji ispit iz matematike. No s napunjenim baterijama pozitivne energije, ipak se lakše uči.

Obzirom da se ove godine rastajemo, nadamo se da ćemo imati još koji ovakav nezaboravan izlet.

Hvala profesorima na angažmanu i trudu! Naravno, zahvaljujemo i našoj izvrsnoj i zabavnoj vodički Tei koja je s nama putovala. 😊