Piše Njinji
U ovom izdanju naše rubrike o poznatim osobama, predstavit ćemo Vam dvije književnice – Mariju Jurić Zagorku i J.K. Rowling. Obje su primjer osoba kojima u životu nije bilo nimalo jednostavno, ali su zahvaljujući svojoj volji i upornosti uspjele postići nezamislive uspjehe.
Marija Jurić Zagorka
Život Marije Jurić Zagorke, prve hrvatske novinarke, jedne od važnih hrvatskih spisateljica i boraca za ženska prava, toliko je sadržajan i zanimljiv da ćete u našem članku saznati samo djelić njezine životne priče. Prema novijim istraživanjima, rođena je 2. ožujka 1873., iako je oko njezinog datuma rođenja bilo mnogo nedoumica i teško ga je točno odrediti. Svoje nesretno djetinjstvo provela je na plemićkom imanju u blizini Vrbovca, gdje je njezin otac bio upravitelj. Njezini su se roditelji loše slagali, a majka ju je zbog svoje upitne psihičke stabilnosti često brutalno fizički kažnjavala (kao i njezinu braću i sestre). Primala je privatnu poduku, a kasnije je otišla na školovanje u zagrebačku školu sestara milosrdnica. Pokrenula je samostanske novine u kojima je već tada objavljivala svoje priče i sastavke, a zbog stajališta koja je u njima iznosila je u školi često bila kažnjavana. Još jedan primjer njezine buntovnosti i samostalnosti je da je na svečanom prijemu u čast bana Hedervaryja izmijenila svoj govor pričajući o mađarskom ugnjetavanju hrvatskog naroda (sedmašima je to razdoblje iz povijesti vrlo dobro poznato 😉). Događaj je, naravno, izazvalo skandal, koji su njezini roditelji pokušali riješiti prisilnom udajom za Mađara kojega nikad ranije nije upoznala (što u to vrijeme nije bilo nimalo neobično, kao ni činjenica da je Zagorka tada imala 17 godina). Nakon udaje, preselila se u Mađarsku. Ni u braku njezin život nije bio ništa lakši nego prije. Svekrva ju je maltretirala, a izlaz je Zagorka pronašla u pisanju. Suprug je već tada uočio njezin talent, ali ona nije htjela postati mađarska književnica pa je pobjegla u Zagreb. Potom ju je suprug proglasio ludom i za njom raspisao tjeralicu, a u Zagrebu su je uhitili i strpali u ludnicu. Srećom, utvrđeno je da je psihički zdrava pa je puštena. Nakon što je postala punoljetna, raskinula je brak i nastavila samostalno živjeti u Zagrebu, što u ono vrijeme nije bilo nimalo jednostavno. Zagorka je tada promijenila ime i preživljavala od prodaje vlastitog nakita jer je za žene bilo vrlo malo mogućnosti za zaposlenje. Počela je pisati tekstove i političke članke, najčešće pod muškim pseudonimima. J.J. Strossmayer nagovorio ju je da piše za „Obzor“, tadašnje poznate novine, čime je postala prva hrvatska novinarka i jedna od rijetkih u Europi. Za ono vrijeme, mogućnost da jedna žena bude politička novinarka bila je apsurdna pa su je u javnosti često žestoko kritizirali, ali Zagorka se nije dala smesti. 1903., kad su svi njezini muški kolege bili uhićeni zbog tadašnjih političkih okolnosti (kasnije je i sama jedno vrijeme provela u zatvoru), čak je 5 mjeseci potpuno sama vodila „Obzor“, a osniva i prvi hrvatski ženski sindikat. Njezin se novinarski rad postepeno počelo cijeniti – postala je saborska izvjestiteljica, a odlazila je čak i u ugarski i austrijski parlament. U vrijeme pisanja za „Obzor“, počela je pisati romane, koji su svakodnevno izlazili u nastavcima. Iako je većina čitatelja obožavala njezine priče, kritičari joj nisu bili nimalo skloni. Zanimljivo je da je podatke za svoje knjige istraživala u arhivima (Zagreb, Beč, Budimpešta, Prag, Leipzig) pa se tako u njezinim romanima spominju brojne stvarne povijesne ličnosti i događaji, iako je fabula potpuno izmišljena. Pisala je i za kazalište; većinu svojih romana sama je režirala za HNK. 1940., u doba NDH, zabranjuje joj se rad, zbog čega je ostala bez sredstava za život i počinila pokušaj samoubojstva. Preživljavala je zahvaljujući njezinim vjernim čitateljima, koji su joj donosili hranu i osnovne potrepštine. Ni nakon Drugog svjetskog rata situacija se za Zagorku nije nimalo poboljšala, a 1957. umrla je u nerazjašnjenim okolnostima. Njezin stan na Dolcu danas je pretvoren u „Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke“, koji možete posjetiti te saznati nešto više o njezinom životu i stvaralaštvu.
J. K. Rowling
Joanne Rowling svima nam je poznata kao autorica serijala knjiga o Harryju Potteru, ali zašto ne saznati i nešto o njezinom vlastitom životu? Za početak, Joanne je odmalena obožavala čitati i željela postati spisateljica, a svoju prvu priču-„Zečića“, napisala je kad je imala šest godina. Nakon fakulteta preselila se u Portugal, gdje se udala i dobila kći. Međutim, ubrzo se rastala i zajedno sa svojom kćeri vratila u Englesku. Dok je pisala svoj prvi roman, „Harry Potter i kamen mudraca“, živjela je kao nezaposlena samohrana majka i jedva preživljavala od socijalne pomoći. Priča kaže da joj je ideja za knjigu pala na pamet dok je čekala vlak na londonskom kolodvoru King's Crossu (dobro poznatom svakom čitatelju Harryja Pottera😉), a roman je pristala objaviti tek 12. izdavačka kuća kojoj ga je ponudila. Uspjeh koji je knjiga ubrzo postigla u potpunosti je promijenio njezin život. Zanimljivo je da je Joanne u priču o Harryju Potteru uklopila i brojne detalje inspirirane njezinim vlastitim životom. Na primjer, njezini su se susjedi prezivali Potter, Hermiona je ona kao djevojčica, ravnatelj njezine škole ravnatelj Hogwartsa, a svoj datum rođenja (31. srpnja) odabrala je kao datum rođenja Harryja Pottera. Osim pisanju, posvetila se i dobrotvornom radu. Osnovala je udrugu koja pomaže samohranim majkama i siromašnim obiteljima, a financira i istraživanja liječenja i prevencije multiple skleroze, bolesti od koje je umrla njezina majka.
Izvori:
emisija „Hrvatski velikani“
Colombo M., Faccioli I., Atlas izuzetnih ljudi. Zagreb: Profil Knjiga; 2018